ulica

Dok ulicom hodamo najčešeće se žurimo i jurimo okolo, toliko su nam životi postali hektični da to nije normalno. Treba si uzeti vremena za samog sebe malo, stati pogledati ljepotu svijeta koja nas okružuje, koliko uvijek trčimo jedva i da je primjetimo. Nedavno sam si nabavila profi fotić i kada mogu ponesem ga sa sobom, jer uvijek kada sešetam vidim nešto što je vrijedno toga da bude uslikano, volim se samo tako šetat po gradu i slikat, opušta a i bolje upoznam svoj grad, koji sam misla da mu znam svaki kutak. I uvijek naletim na neko srce.. kao i neki dan kada sam se šetala po gradu :)

prijatelji

Neki dan je opet došla legica koja studira u zadru, vidimo se možda 3ili4 puta godišnje. Nije lako od Zadra do Osijeka samo tako. Kad ona dođe onda sve ko da opet postane ludo, sjećanja na kretenarije koje smo radile prije odma ožive. Hehe ona kao da izvuće najblesavije iz mene :p Tako da smo to jedno popodne posvetile našoj najzdražoj zanimaciji fotkanju, je da smo se malo smrzle ali fotke su super ispale. I naravno da ni to popodne nije moglo proći a da ja ne vidim jedno srčeko, na sred visečeg mosta u Osijeku :) A kako je fotić bio pri ruci naravno da je uslikano srčeko :)

Također jedan od prvih srčeka koje sma vidjela, je bilo jagoda srce.
Stvarno sam se već navikla da kada ih negdje ugledam da ko budala vadim mob ili fotić da ih uslikam, pa makar to bilo nasred ulice, u busu il na predavanjima na faxu. hehe fora mi je gledat zbunjena lica ljudi dok promatraju šta to radim.. :) ali to je meni za dušu makar koliko blesavo izgledala dok to radim :)

UVOD

Bok!
Ne znam kada je počelo, ali odjednom sam svuda vidjela srca :) Znam da mi je prvo srce bilo u vrhnju, da znam jako čudno zvuči ali što je je. :)
Prvo su mi ljudi govorili da sam toliko zaljubljena da mi se samo priviđaju, ali onda sam ih počela slikati da im dokažem da nisu samo priviđenja :) Sada sam već neke svoje prijatelje zarazila time i sami mi šalju svoja srčeka :)